Putositnice = Udes ljudski = Kvas bez kruha = Članci i feljtoni

Antun Nemčić

---

Nakladnik

Zagreb : Matica Hrvatska; Zora, 1965. -

Materijalni opis

355 str. ; 20 cm

Niz

(Pet stoljeća hrvatske književnosti ; 34)

UDK

886.2

Kataloški broj

2284

Datum upisa u katalog

05.03.2002

Sadržaj

Antun Nemčić-Gostovinski, književnik, ilirac i hrvatski domoljub rođen je 14. siječnja 1813. u Mađarskoj, u mjestašcu Ede, kamo je njegova majka kao trudnica došla iz Ludbrega u posjete rodbini (otac mu je bio sitni plemić), a umro je 5. rujna 1849. od kolere u Križevcima, navršivši dakle tek 36 godina života. Djetinjstvo je proveo u roditeljskom domu u Ludbregu i Koprivnici, gdje mu je otac živio i radio; gimnaziju je pak završio u Varaždinu, a studij prava u Zagrebu. Službovao je u različitim mjestima sjeverne Hrvatske, postao kotarskim sucem u Novom Marofu, nešto kasnije i saborskim zastupnikom, a prerana smrt zatekla ga je na položaju velikog županijskog bilježnika u Kri ževcima. Rano je prišao pokretu ilirskih preporoditelja, ostavši mu vjeran do kraja života. Stekao je veliku obrazovanost i kulturu, govorio nekoliko stranih jezika, iako je živio i djelovao izvan hrvatske političke i kulturne metropole - Zagreba. Književni rad počeo je pisanjem pjesama, od kojih su mu neke ušle i u školske čitanke, ali ipak nije u poeziji postigao značajnije domete. Poznata mu je komedija "Kvas bez kruha ili Tko će biti veliki sudac" (koja nešto prerađena živi i danas na pozornici), a kao ogledalo hrvatske proze iz prve polovine devetnaestog stoljeća zanimljiv mu je i nedovršen roman "Udes ljudski", za koji možemo žaliti da je ostao samo torzo. Ipak, bez svake sumnje najznačajnije Nemčićevo djelo jesu njegove "Putositnice", kojima je, uz knjigu "Pogled u Bosnu" Matije Mažuranića, začet poseban oblik u našoj književnosti -putopis.

Primjerci u knjižnici